U sklopu projekta „Naših 70 godina“ obilježavamo sedamdeseti rođendan Ekonomske i trgovačke škole Ivana Domca Vinkovci. Obilježavanje se provodi tijekom cijele školske godine 2025./2026., a dana 18. ožujka 2026. godine organizirana je radionica „Od učenika do uspomena“. Radionicu su osmislili članovi projektnog tima, a proveli su je profesori Stjepan Radić i profesorica Lucija Vuger zajedno u suradnji s djelatnicima Doma za starije i nemoćne osobe Vinkovci jer ta ustanova je jedan od partnera u ovom projektu. Radionica je osmišljena kao druženje s bivšim učenicima naše škole, a danas korisnicima Doma za starije i nemoćne osobe Vinkovci. Radionica je održana u školskoj knjižnici u kojoj su osim korisnika Doma, sudjelovali učenici članovi Debatnog kluba škole, Kreativne skupine te drugi zainteresirani učenici.
Učenici drugih i trećih razreda pod vodstvom svojih profesora ugostili su naše najstarije, nekadašnje đake, razgovarajući s njima o njihovim nekadašnjim školskim danima uspoređujući ih sa svojim obrazovanjem danas. Radionica “Od učenika do uspomena” bila je osmišljena kao međugeneracijsko druženje koje povezuje učenike i umirovljenike kroz razgovor, razmjenu iskustava i osobnih priča. Glavni cilj bio je povezati mlađu i stariju generaciju te potaknuti razumijevanje, poštovanje i empatiju. Učenici su imali priliku iz prve ruke čuti kako je izgledalo srednjoškolsko obrazovanje nekada, dok su umirovljenici dobili priliku podijeliti svoje uspomene i osjećaje. Posebnu vrijednost radionici dala je gospođa Veronika Karliček, djevojački Raguž, koja je prva generacija upisanih u našu školu, kao i prva maturantska generacija izašla iz tadašnje Ekonomske škole, koja je sa sobom na radionicu ponijela fotografije s obljetnica matura, pozivnicu za maturalnu zabavu, kao i obećanje koje su potpisali prvi maturanti naše škole da će se okupiti desetogodišnjoj obljetnici mature. Time je susret dobio dodatnu emocionalnu vrijednost. Na radionici su bili prisutni i oni koji se mogu pohvaliti kao treća i četvrta generacija maturanata naše škole, a to su Julijana (Gabrić) Blim, Vjera Terezija Vincetić i Ivan Petrinović koji su se listajući školska izvješća s radošću prisjetili imena svojih školskih kolega, kao i profesora. Gospodin Petrinović bez problema se sjetio imena i prezimena svoje razrednice Ančice Bašić za koju kaže da je tadašnjem 4.a bila i razrednica i majka. Gospodin Petrinović se prisjetio i svog putovanja do
škole vlakom, a kada bi zakasnio na jedini večernji vlak za Otok, prespavao bi na kolodvoru. Od naših sugovornika smo saznali da je u blizini današnje mađarske škole bila prostorija u kojoj su družili, pisali domaće zadaće i učili dok su satima čekali vlak koji bi ih nakon škole vratio kući.
Radionica je potaknula učenike na razmišljanje o vrijednosti iskustva i prolaznosti vremena, dok su se umirovljenici osjećali uključeno, saslušano i cijenjeno. Na kraju radionice izradili smo most koji s jedne strane ima obilježja nekadašnjeg školovanja, a s druge strane obilježja današnjeg školovanja. Na samom mostu polijepljene su kartice koje su zajedničke nekadašnjim i današnjim generacijama, a sudionici radionice su zaključili da utrkivanje do kantine, prava prijateljstva, prve prave ljubavi, kao i šalabahter napisan na ruci nešto što je trajno obilježje srednjoškolskog obrazovanja.
Stvorena je topla i opuštena atmosfera puna smijeha i nostalgije. Naši stariji su istaknuli kako su se odlično zabavili kao i naši učenici koji su im podijelili prigodne poklone izrađene zajedno sa svojim profesorima u obliku označivača stranica za knjige i privjeska s imenima naših gostiju napravljenih na školskom 3D printeru.
