Stota obljetnica smrti jednoga od najvećih hrvatskih pjesnika prošloga stoljeća jedinstvena je prilika da se prisjetimo na njegovo čudesno trajanje u vremenu, u kojemu je djelo ostajalo, bez obzira na režime koji su se u međuvremenu izmjenjivali. Priča o Antunu Branku Šimiću zapravo je priča o poeziji samoj, o njezinu smislu ili besmislu. Stoga su učenici 4.e razreda ovom prigodom podsjetili na njegovu Opomenu koja odzvanja prostorima, danas aktualnija više nego ikada! Pjesnik tijela i siromaha ostaje prvo ime hrvatskoga ekspresionizma te “čuđenje u svijetu”.
Zrinka Bogatić, prof.