Ruke su drhtave i riječi bježe s papira jer ne postoje takve koje bi bile tebe dostojne. Nije pravedno to što si otišla, što se moramo oprostiti s tobom prije nego smo i zakoračili u život. Prije nego smo ostvarili sve one planove kojih je puna svaka mlada duša, prije nego si obukla onu tamnoplavu haljinu na maturalnu, prije nego si svojim osmijehom uljepšala još puno godina koje su te čekale.  Sva ljudska razmišljanja i riječi utjehe gube smisao kad nas zauvijek napusti netko poput tebe, lutko. Puna života, vedra, dobronamjerna, zaljubljena, tiha, umjetnička duša, samo su neke od riječi kojima te možemo opisati. Bila si puno više, bila si dobri duh razreda  i društva, naš anđeo. Imala si korak balerine i uvijek bi se pojavila tiho i nenadano, nasmiješena i predivna.  Svatko od nas je puno puta u životu posegnuo za nekom maskom kojom bi prikrio svoje osjećaje i kojom bi se sakrio od svijeta. Tebi maske nisu trebale. Bila si jedna od onih rijetkih osoba  koje bi sve prolazile dostojanstveno i s osmijehom na licu. Onim predivnim, iskrenim osmijehom koji će svatko od nas pamtiti. Znam da nas čuješ i gledaš  i da znaš što mislimo i osjećamo,  jer, koliko god truda uložili, nikad nećemo uspjeti  riječima objasniti kakvu si prazninu ostavila.  Nitko od nas nije svijestan toga da te nema, da će to mjesto u učionici ostati prazno, da moramo nastaviti dalje.  Vječnost je postala bogatija za još jednu neiskvarenu dušu, smirenu u zagrljaju Boga koji će zacijeliti svaku ranu. Tvoj plamen se neće ugasiti jer gori u svima koje si poznavala i gorjet će dok se ne sretnemo ponovno, tamo gdje nema patnje i gdje svaka bol nestaje.  Neka te čuvaju anđeli i počivala u miru, najdraža naša Jasna.

Pokoj vječni daruj joj Gospodine...